Tokom svake bioskopske projekcije stotine metara filma proteče pred očima gledalaca. Za minut projekcije potrebno je 27 metara filmske trake, dok je za prosečan celovečernji film potrebno približno 2, 5 kilometara. Filmska industrija zasniva se na proizvodnji nezamislivih količina filmske trake za potrebe produkcijskih kuća širom sveta. Trake je potrebno razviti pomoću hemijskih sredstava i napraviti pozitiv - kopije koje će se kasnije prikazivati u bioskopima. U prošlosti je korišćeno mnogo različitih formata (širina) filmske trake, međutim 35mm se nametnuo kao svetski priznat standard. Traka te širine koristi se i za fotoaparate (tzv. ''lajka'' format). Nju je napravio Džordž Istmen iz američkog grada Ročestera. Prvo je koristio staklene fotografske ploče koje su bile u upotrebi pre filmske trake. Uzeo je najveći komad stakla koji je mogao da nađe, pa ga je prepolovio, i tako dalje sekao na pola sve dok nije dobio veličinu koja mu odgovara. Izgleda da današnja širina filmske trake potiče od veličine prozora u Ročesteru 1885. godine!