Zvezde nemog filma, poput pantomimičara, umele su da se izražavaju bez reči, koristeći ruke i izraze lica na pomalo prenaglašen način. Onda je odjednom 1927. godine ćutljivi ekran progovorio. Filmski stvaraoci našli su upotrebljivi način da snimaju zvuk istovremeno sa slikom. Bioskopskoj publici dopali su se zvučni filmovi. Gledaoci su hrlili u bioskope samo da čuju svoje miljenike kako pričaju. Međutim, zvezde nisu bile oduševljene ovom novotarijom. Njihovi prenaglašeni gestovi sada su delovali kao loša gluma. Što je još gore, neki od njih imali su izražen strani naglasak zbog čega su zvučali nerazgovetno. Mnogom holivudskim zvezdama dolazak zvuka okončao je blistave karijere. Ali je onima koji su preživeli, podario još blistavije.